U Nemačkoj, napori za opšti sistem brige o deci dolaze ispred nastavnog sadržaja koji se u njemu primenjuje. Naročito u velikim gradovima, ponuda mesta za brigu o deci na opštinskom nivou nije dovoljna. Više dece traži mesto nego što ima raspoloživih mesta – dakle, situaciju pogoršava drugi faktor.
Možda najveći trenutni izazov sistema rane brige o deci je nedostatak kvalifikovanih radnika u dnevnim centrima, koji traje godinama. Iako je u poslednjoj deceniji obučeno znatno više ljudi, zbog daljeg širenja mesta potražnja bi se sve manje mogla zadovoljiti. Ovaj problem će se nastaviti još nekoliko godina, posebno u zapadnoj Nemačkoj. To dovodi do činjenice da je odnos specijalista-deca lošiji od naučno preporučenog (1 specijalista na troje dece uzrasta do 3 godine, 1 specijalista na 7,5 dece uzrasta iznad 3 godine).
Pedagoško osoblje je više puta dostiglo granice svojih kapaciteta. Pojedine države su reagovale na ovu vanrednu situaciju otvaranjem prema manje pedagoški kvalifikovanim licima, što će verovatno doprineti daljem pritisku na raspoložive specijaliste.
Što se tiče obrazovanja za održivi razvoj, njegova implementacija se još nije u dovoljnoj mjeri odvijala u orijentacijskim i obrazovnim planovima saveznih država prema izvještajima zainteresovanih strana. Prema našem istraživanju, koncept zelenog preduzetništva još nije stigao u nemačke vrtiće.
